Gradsko pozorište Jazavac

Bilten 4 – Kabare KONCERT ZA ŽLICE I GITARU, Teatar EXIT

Bilten 4 – Kabare KONCERT ZA ŽLICE I GITARU, Teatar EXIT

09.10.2020 13:05

Trubadurska analiza pozicije mladog čovjeka

 

Teatar EXIT
Koncert za žlice i gitaru

Mentori: Rade Šerbedžija i Lenka Udovički
Igraju: Nikola Nedić, Mario Jovev

 

Kabare „Koncert za žlice i gitaru“ nastao je kao diplomska predstava. Kreirali ste je na Studiju glume i medija na Sveučilištu u Rijeci, gdje su vam mentori bili Lenka Udovički i Rade Šerbedžija. S druge strane, dobar dio materijala koji je ušao u predstavu izvodili ste uživo pred klupskom publikom. Recite nam, kako su ta dva impulsa uticala na finalnu verziju, odnosno onu koju smo upravo vidjeli na Zapletu?

Nikola Nedić: Korijeni ove predstave su u poeziji koju smo Mario i ja pisali, kroz naše živote. Otprilike u posljednjih pet ili šest godina. Dakle još iz vremena kada te pubertet lupi, počneš nešto da pišeš u pokušaju da izraziš  neka svoja mišljenja o životu. Ja sam uglazbio neke od tih pjesama na gitari, sve se to dešavalo uporedo sa studijem glume. Potom je došla treća godina kada se mora predložiti neka konkretna tema za diplomsku predstavu. Onda se desilo da je Mario dobio cistu na dupetu (smijeh).

Mario Jovev: To je istina, bez šale, zbog toga sam morao biti dva mjeseca doma. Nisam mogao ništa raditi. Tu sam imao puno vremena koje sam iskoristio da naučim da sviram žlice. Predstava je produkt našeg zajedničkog umjetničkog sazrijevanja. Ne samo da smo kolege, mi smo stvarno dobri prijatelji, često se družimo. Te pjesme ne samo da su naše individualno, nego vrlo često zajedno pišemo i zajedno radimo muziku. Sve je počelo tako što smo poželjeli biti rok zvijezde (smijeh). Već smo razradili i kako će nam se zvati prva dva albuma i jedina dva albuma. Prvi bi se zvao „Greatest hits“ a drugi „The best of“.

Nikola Nedić: Rade i Lenka su veliki faktor u svemu ovome. Oba smo studirali pod njihovim vodstvom. Čak bih rekao da je Rade nas dvojicu favorizirao od ostatka klase. Često nas je znao nazvati kasno naveče govoreći: „Gdje ste dečki, idemo popit piće?“ Bez obzira na vrijeme, mi bismo uvijek išli i on bi nam pričao mnoge zanimljive priče od Krleže pa do Ujevića. To je privilegija koja se, u današnje vrijeme, ne može mjeriti ni sa čim. Vrlo smo zahvalni na tome. Dakle, mi smo imali neki materijal, naš. Ipak, to je uglavnom bila neka zafrkancija i džumbus svega i svačega – pjesama koje su spontano nastale u našem dnevnom boravku. Rade nas je jedno veče nazvao da dođemo do njega i rekao da ima ideju da napravi predstavu od tih naših pjesama. Trebalo mu je sat ili dva vremena, da poveže sav taj džumbus u nekakav mozaik, u nekakvu cjelinu.

Premijeru ste imali u februaru 2019. godine. Publika je ovdje mogla čuti i jedan song koji se referiše na pandemiju korona virusa. Dakle, vi neprekidno unosite vaše umjetničko, i uopšte, životno iskustvo u ovu predstavu. Kojom se dinamikom to dešava i kako odlučujete o izmjenama koje unosite od premijernog izvođenja?

Nikola Nedić: Mi nikada ovoj predstavi nismo pristupali na klasičan način. Nismo imali probe, sve je nastajalo u hodu. Ako se neko sjeti nekog zgodnog stiha, nazove ovog drugog. Tako se gradila ova predstava, i dan danas sa tim ne prestajemo. Mi stalno nastojimo predstavu aktualizirati. Ideja je da predstava živi svoj život, odnosno naš život.

Mario Jovev: Shvatili smo da ćemo biti poznati kada budemo imali po šezdeset godina. Zamislite kako će onda izgledati ova predstava, kada budemo deke koje imaju familije i sve što ide sa tim. Dakle ja mislim da će za nekih četrdeset godina doći naše vrijeme (smijeh).

Kako je korona uticala na vas kao glumce, kao izvođače? Korona se na jedan dosta specifičan način prelama kroz pozorište. Ovo nije vaš prvi festivalski nastup u doba pandemije.

Nikola Nedić: Imali smo u neku ruku i sreću jer ovakvi sadržaji u ovo vrijeme bolje prolaze. Slično je i sa „Stand up“ komičarima. Ovo je predstava koju je lako ugostiti, jer samo su dva glumca na sceni. Dakle, s te strane smo sa ovom predstavom imali sreće. Što se tiče same publike, stvarno se vidi razlika u odnosu na neko normalno vrijeme. Ne mogu reći sa sigurnošću, ali ja osjećam da postoji jedna doza straha koja je prisutna među svima nama. To je prisutno i kod mladih ljudi, bez obzira što nisu u rizičnoj skupini, zabrinuti su za starije, za svoje roditelje. Postoji strah. Na festivalima, koji su inače poznati po tome da su bili krcati, sa domjencima na kojima je bilo puno ljudi, ove godine nije tako. Dočekaju te, odigraš predstavu i to je to. Nekako je pusto i osjeti se izvjesna razina straha.

Mario Jovev: Osim toga, taj period korone nas je inspirirao. Nastala je pjesma. Aktualizirali smo na taj način predstavu. Valjda nam je bilo dosadno. A sve dobro se rađa iz dosade. Ako imate malo dijete koje veli, baš mi je dosadno – pustite ga. Neka mu bude dosadno, iz te dosade se rađaju naveće genijalnosti.

Ovo je diplomska predstava koja je, možemo to reći bez nekog velikog pretjerivanja, vrlo uspješna – barem kada je riječ o reakcijama pozorišne publike. Rijetko se dešava da diplomska predstava postane pozorišni hit – jeste li osjećali da radite nešto što će se dopasti publici tokom procesa stvaranja ove predstave?

Mario Jovev: Ja mislim da nam je sve to publika dala. Mi nismo uopće znali šta se tu dešava, šta će ispasti na kraju. Prvi nastup nam je bio u bircu, u Kvarneriću u Rijeci. Mi smo mislili da će taj nastup, u najboljem slučaju da bude nešto kao „Muzičko veče“ jer mi zaista nismo neki muzičari i to nadoknađujemo glumačkim stvarima.

Nikola Nedić: Mi zaista na ovu predstavu ne gledamo kao neki poseban uspjeh. Realni smo i znamo koliko je kvalitetna koja izvedba. Zaista zavisi od publike. Zna biti užasnih izvedbi. Zaista, to je nevjerovatno. Evo, prije tjedan dana smo imali katastrofalnu izvedbu u Crnoj Gori. Mislim da nije bilo do nas, mi smo bili na razini. Došlo je desetoro ljudi, koji nisu znali kako reagirati. To zna biti mučno. Osim toga, znali smo doći u neke rizične gradove, koji su malo „nacionalističkije“ nabrijani. I sve normalno dok ne krene stih „Džaba nam zemlja…“ i onda samo čuješ kako je neko ustao i viknuo: „Marš!“ (smijeh)

Mario Jovev: Potom cijelu predstavu izvodiš pod tim osjećajem, a obojica smo osjetljivi i skloni da se konfrontiramo sa publikom. Otvoreni smo kako za smijeh, tako i za napade.

Nikola Nedić: Mi smo naprosto sretni što uopšte igramo ovu predstavu, ali da zaključim odgovor na ovo Vaše pitanje. Rade Šerbedžija nam je u jednom trenutku rekao: „Dečki, pa ova će predstava biti pravi hit, samo treba da se publika zagrije!“

Koncert za žlice i gitaru mapira društvene anomalije koje su karakteristične za Hrvatsku, ali ne samo za Hrvatsku nego za cijeli Balkan. Tako ste ukazali, da nabrojim samo neke od tačaka te mape, na deindustralizaciju, nacionalizam, licemjerje Crkve, nezaposlenost, otuđenje, iseljavanje… Kako ste stvarali tu mapu, potpuno spontano ili ste na osnovu onoga što je nastalo spontano nastojali da tu mapu što više upotpunite?

Mario Jovev: Vrlo često je bio slučaj da su te pjesme koje smo stvarali bile izraz nekih naših depresivnih stanja. Mi smo to konceptualno prenijeli na ovaj način. U toj suradnji glazbe i glume koja je u odnosu na glazbu, vrlo često, u opoziciji. Glazba vesela a tekst pomalo napadan. Smijati se svemu tome je bila naša ideja. Dosta smo plakali. Ne mi lično, nego kao nacija, svi.

Nikola Nedić: Ja ću sada da kažem jednu veliku glupost. Većina stvari koje smo napisali, ja mislim – napisali smo skoro pa podsvjesno. Probudiš se naprosto neko jutro sa nekom željom i krenu stihovi izlaziti iz tebe, kreneš i shvatiš da to što je krenulo ima nekog smisla. Platon govori puno o tome. Naprosto dođe to nadahnuće i stekneš osjećaj kao da to nisi ti napravio. Jednom prilikom na predstavi je bila moja prijateljica iz srednje škole i ona je rekla, ovo kao da je napisao neko mnogo stariji od tebe. Stvarno i ja se nekada tako osjećam. Valjda čovjeku bude dosta svega i mora to pustiti, na ovaj ili onaj način.

Razgovarao: Ernest Zavila

Pratite nas

Rezervacije

Rezervacije na tel. 051 462-887
(od 10h do 14h)
E-mail: gpjazavac@gmail.com
ili u inbox Page-a na FB.

Banka partner