Rezervacije karata možete izvršiti na sledeće načine:

· U sanduče FB stranice

· Telefon: 063 699 699 (Radnim danima od 10 do 14h i od 16 do 20h / Subotom od 16 do 20h / Nedjeljom sat vremena prije početka predstave.)

· E-mail: rezervacijejazavac@gmail.com

· Na http://gpj.ba/repertoar/

· ili putem aplikacije BL TEATAR

Banka partner
Gradsko pozorište Jazavac
  /  Novosti   /  Bilten 1 – Predstava PRAH, Altteatar, Sarajevo

Bilten 1 – Predstava PRAH, Altteatar, Sarajevo

JESMO LI SVJESNO GLADNI MATERIJALNOG?

Altteatar, Sarajevo: PRAH

tekst: Đerđ Špiro

režija: Miralem Zubčević

Igrali: Gordana Boban i Mirsad Tuka

Kostim i scenografija: Adisa Vatreš Selimović

Muzika: Irena Dragović

——————————————————————

Već mjesecima živimo, ono što je i naslov ovogodišnjeg Zapleta, novu normalnost. Kako je bilo igrati pred publikom koja je maskirana i fizički distancirana?

Mirsad Tuka: Baš smo presretni što smo gostovali u Jazavcu i što smo igrali pred ovom predivnom publikom. Imali smo priliku da igramo ovu predstavu pred prepunim gledalištem, a onda je došla korona. Ovo nam je peta predstava od maja.

Gordana Boban: Jeste malo neobično jer su nam sva izvođenja do sada bila prepuna. Sad je tako kako je i protiv toga ne možemo. Uprkos tome, večeras je bilo čarobno. Jako nam se dopala ova scena.

Đerđ Špiro je napisao tekst kojim vrlo precizno secira društveni kontekst koji se naziva “tranzicija” tako da se u njemu mogu pronaći ne samo ljudi u njegovoj zemlji, Mađarskoj, nego i u Bosni i Hercegovini i svim okolnim zemljama. Šta vas je navelo da odaberete ovaj tekst?

Mirsad Tuka: Kada sam pročitao ovaj tekst, prije nekoliko godina, odmah sam dobio želju da ga nekad radim. Tek prije godinu dana su se za to stvorili uslovi. Gordana i ja smo, kao članovi Kamernog teatra 55, već dugo partneri u raznim predstavama. Imali smo želju da nešto zajedno radimo i eto, stvorila se prilika. Oboje smo željeli da sa nama radi profesor Miralem Zubčević, kao reditelj. Zahvaljujem se našim producentima iz Altteatra i Centra kulture i mladih – Sarajevo.

Kako je bilo raditi sa profesorom Zubčevićem?

Gordana Boban: Njegov doprinos je ogroman. Ja svaku priliku koristim da mu se zahvalim. Mislila sam da će predstava imati sporiji tempo. Ipak, vidjeli ste, od početka do kraja igrali smo u četvrtoj brzini. Nije lako tako igrati, jer je ovo duo drama. Mi smo integralni tekst veoma skratili, mislim na one dijelove koji se tiču isključivo Mađarske i ostavili ono što se tiče svih zemalja koje su prošle ili prolaze tu “tranziciju”. To što smo ostavili – nismo mijenjali. Pomogao nam je dajući nam zahtijevne zadatke – mi oboje budemo mokri nakon predstave. Bilo je zanimljivo i naporno, što je ok, jer je on sam dosta zahtijevan prema sebi.

S obzirom da govorite kako je bilo teško kreirati ovu predstavu i kako je vrlo zahtijevna za glumca, kako ste ušli u svijet pozorišta i šta vas je navelo da se toliko u njemu zadržite?

Mirsad Tuka: Ja volim da kažem da sam rođen u pozorištu jer sam dijete stolara. Moj tata je bio stolar u Narodnom pozorištu u Tuzli. Tako da sam ja u pozorište ušao kroz stolarsku radionicu, pa sam preko tehnike došao do scene. Mislim da bi svakom glumcu trebali biti važni svi ti ljudi u teatru koje publika zapravo ne vidi. Oni nama izuzetno znače u procesu rada i stvaranja. Mislim da se, generalno gledano, ne daje dovoljno pažnje tim ljudima – niti tome da stari majstori prenesu znanje na mlađe generacije. U radu na ovoj  predstavi nam je od velike pomoći bila Adisa Vatreš Selimović koja je svo vrijeme bila sa nama i zaista se potrudila da vrhunski uradi svoj posao. Gordana Boban: Ja sam se isto, vrlo davno, zainteresovala za pozorište iako nikada nisam mislila da ću postati glumica – nekako je gluma sama došla po mene. Ovo nije moja prva duo-drama, radila sam jednu na početku karijere sa mojim kolegom Admirom Glamočakom. Duo-drama nije jednostavna, vrlo je zahtijevna ali je uživanje kad se zaista potpuno daš na sceni. To prelazi na publiku, ona to osjeti. Nama bi svakako bilo lakše da sjedimo i povremeno pričamo, odemo smješkajući se. Mi budemo mokri kao čep!

Činjenica je da su glavne premije na lotu nerijetko uništile živote onih koji su ih dobili. Sve ono što se izvodi u predstavi, možda izgleda kao fantazija, ali nije – to je sublimacija stvari koje su se zaista dešavale stvarnim ljudima. Kako vi privatno gledate na svu tu kulturu igara na sreću i da li ste ikada maštali o dobitku? Kako vi tumačite kraj i paljenje te dobitne srećke?

Mirsad Tuka: Mi smo, meni se čini, gledano na kraj – pokazali za šta smo se mi opredijelili.

Gordana Boban: Mada, meni je bilo teško. Iskreno, (smijeh publike) ozbiljno. Ja sam vrlo racionalna osoba sa obe noge na zemlji. Kada bi meni moj muž došao kući i rekao: “Ženo, osvojili smo glavnu nagradu na lotu!” – ja ni u snu ne bih rekla da zapali to! Zaista, ne bih. Zato sam morala negdje naći opravdanje za to, da opravdam tu siroticu koja inače živi u strahu. A to je realan strah! Svašta se dešavalo, otimali su ljudima djecu. Ja ne znam ni kako je živjeti u takvim cipelama. Nikada ne znaš kakvo te ludilo u takvim situacijama može spopasti. Bilo je jako važno da oboje opravdamo zašto palimo tu srećku. Ja u svakom gradu gdje igram uplatim loto.  Predstava nastoji da malo osvijesti svakoga u publici, ko mašta o silnim parama, da ne obezvrijedi i ne zaboravi ono što već ima.

Razgovor vodio: Ernest Zavila

” PITANJE IZ PUBLIKE ”

Ognjen Todorović, student glume:

Moja kolegica i ja smo u procesu postavljanja ovog teksta, kao diplomske predstave. Moj je utisak da je lik žene u vašem izvođenju preuzeo dominaciju. Kako bi vi to objasnili? Strahom, balkanskim mentalitetom? Da li ste vi to prepoznali u tekstu ili je to režijsko rješenje?

Gordana Boban: To je odlično pitanje! Ta dominacija o kojoj govorite je režijska intervencija. Na tome je profesor Zubčević apsolutno insistirao, ali bukvalno svaki dan na probi. Ja sam još i blaga, šta je on od mene tražio! Ja sam zvala svog muža, mog najboljeg kritičara na svijetu, da mi kaže kako mu to izgleda. Rekao mi je: “Ja bih odmah pobjegao od takve kučke!” (smijeh publike) – tu sam shvatila da moram iz četvrte malo da ubacim u drugu. Zubčević je insistirao da ja budem odvratna. Ali sam se suprotstavila rekavši: “Ja sam njegova žena, moram barem malo biti na njegovoj strani” – dakle ovo je “mila majka” kakva sam ja trebala da isprva, po njemu, budem. Definitivno jesam dominantna, ali ne toliko koliko sam bila u procesu proba i drago mi je zbog toga. I da znate, nastupali smo u velikom broju gradova širom zemlje, ali ovaj nam je nastup poseban i po tome – što smo prvi put nastupili na festivalu. Nadam se da će opet biti prilike da se družimo sa ovom divnom publikom i sjajnim organizatorima!